Azerbaijani Laundromat: mreža uplata kroz europske banke

Godine 2017. Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP) objavio je međunarodnu istragu poznatu kao Azerbaijani Laundromat. Istraživanje je opisalo sustav tajnih uplata i prijenosa novca kroz banke u više država, uz korištenje offshore i fiktivnih poduzeća. Prema podacima koje je objavio OCCRP, kroz mrežu je između 2012. i 2014. prošlo približno 2,9 milijardi američkih dolara.

OCCRP je istragu proveo u suradnji s novinarima i medijima iz više europskih zemalja. Ključni dio rada bilo je analiziranje bankovnih zapisa koji su procurili u javnost. Ti zapisi nisu sami po sebi dokaz da je svaka navedena osoba počinila kazneno djelo, ali su omogućili rekonstrukciju tokova novca, povezanih poduzeća i posrednika.

Kako je funkcionirao sustav uplata

Prema istrazi, novac je prolazio kroz mrežu poduzeća registriranih u različitim jurisdikcijama. Računi tih poduzeća otvarani su u bankama izvan Azerbajdžana, među ostalim u Ujedinjenom Kraljevstvu, Latviji i Estoniji. Uplate su često bile strukturirane tako da stvarni izvor i krajnji primatelj sredstava nisu bili odmah vidljivi.

Jedan od važnih mehanizama bio je korištenje ugovora i računa koji su prikazivali navodne poslovne transakcije. Novac je zatim prebacivan između više računa, banaka i pravnih osoba. Takvo kretanje sredstava može otežati bankama, regulatorima i istražiteljima utvrđivanje tko novcem stvarno upravlja i koja je bila njegova svrha.

U javno dostupnoj bazi podataka OCCRP je objavio velik broj transakcija povezanih s tom mrežom. Novinari su uspoređivali bankovne zapise s registrima poduzeća, sudskim dokumentima, podacima o vlasništvu i drugim javnim izvorima. Posebnu su pozornost posvetili poduzećima bez jasne poslovne aktivnosti, neobičnim obrascima uplata i vezama između osoba koje su se pojavljivale u različitim dijelovima sustava.

Veza s političkim i poslovnim krugovima

Istraga je otvorila pitanja o odnosima između novca iz mreže, osoba povezanih s azerbajdžanskim političkim i poslovnim krugovima te međunarodnih posrednika. OCCRP je izvijestio da su pojedinci i organizacije u različitim državama primali uplate ili bili povezani s tvrtkama i računima koji su se pojavljivali u dokumentima.

Takve veze treba razlikovati od pravomoćno utvrđene kaznene odgovornosti. U izvještavanju o financijskim curenjima samo pojavljivanje imena u bankovnom zapisu ne dokazuje nezakonito ponašanje. Za procjenu svake pojedine transakcije potrebni su dodatni dokumenti, kontekst i odgovori osoba ili institucija na koje se navodi odnose.

OCCRP je prije objave kontaktirao brojne navedene osobe, poduzeća i institucije. Odgovori su se razlikovali: neki su negirali povezanost s mrežom, neki nisu odgovorili, a pojedini su tvrdili da su transakcije bile zakonite ili povezane s poslovnim aktivnostima.

Zašto su bankovni zapisi bili presudni

U klasičnom novinarskom radu često je teško dokazati kako novac prelazi granice jer se podaci nalaze u različitim državama i podliježu različitim pravilima o pristupu informacijama. Procurjeli bankovni zapisi omogućili su istraživačima da prate datume, iznose, račune, naloge za plaćanje i opise transakcija.

Novinari su te zapise provjeravali u odnosu na druge izvore. Registri trgovačkih društava mogli su pokazati kada je neko poduzeće osnovano i tko ga je formalno zastupao. Sudski spisi mogli su potvrditi postojanje sporova ili istraga. Izjave banaka, regulatora i osoba navedenih u dokumentima pomagale su u razdvajanju potvrđenih činjenica od mogućih tumačenja.

Bankovni zapis može pokazati da je uplata izvršena, ali sam po sebi ne objašnjava uvijek njezinu zakonitu svrhu, stvarnog korisnika ili konačnu odgovornost.

Objavljene institucionalne reakcije

Nakon objave istrage, nadležna tijela u više država suočila su se s pitanjima o tome kako su banke prihvaćale klijente, provjeravale stvarne vlasnike i nadzirale prekogranične transakcije. Ujedinjeno Kraljevstvo pokrenulo je provjere povezane s nekim poduzećima i osobama koje su se spominjale u izvještajima, dok su financijski nadzornici u drugim europskim državama razmatrali postupanje pojedinih banaka.

U Latviji su vlasti i financijski nadzor bili pod pritiskom da objasne kako su računi povezani s međunarodnim pranjem novca mogli biti korišteni kroz lokalni bankarski sustav. U različitim državama pokrenute su provjere, policijske istrage ili regulatorni postupci, ali njihov opseg i konačni ishodi nisu bili jednaki.

Europske institucije i organizacije za borbu protiv korupcije koristile su slučaj kao primjer rizika koji nastaje kada se podaci o stvarnom vlasništvu, bankovni nadzor i provedba zakona ne mogu brzo povezati preko granica. Reakcije su uključivale zahtjeve za strožom provjerom klijenata, boljom razmjenom informacija i većom transparentnošću poduzeća.

Institucionalna reakcija nije bila jedinstvena niti je svaka javno iznesena tvrdnja dovela do sudskog postupka. Zato je važno razlikovati novinarske nalaze, administrativne provjere, policijske istrage i pravomoćne presude. Javne institucije mogu potvrditi da su ispitivale određene transakcije, ali to samo po sebi ne znači da je kaznena odgovornost dokazana.

Širi značaj istrage

Azerbaijani Laundromat pokazao je kako kombinacija anonimnih ili teško provjerljivih vlasničkih struktura, međunarodnih bankovnih računa i posredničkih tvrtki može sakriti trag novca. Istraga je također ukazala na važnost novinarske suradnje: podatke iz jedne države često je moguće razumjeti tek kada se usporede s registrima, sudskim spisima i svjedočanstvima iz drugih država.

Za europske zemlje, uključujući Hrvatsku, slučaj je relevantan zbog prekogranične naravi financijskog kriminala. Novac može biti uplaćen iz jedne države, obrađen preko banke u drugoj, povezan s poduzećem registriranim u trećoj i potrošen na četvrtom tržištu. U takvom sustavu učinkovita kontrola zahtijeva suradnju banaka, regulatora, policije, tužiteljstava, novinara i organizacija civilnog društva.

Istraga je podsjetila i na potrebu za opreznim čitanjem financijskih curenja. Dokumenti mogu otkriti važne obrasce, ali njihovo tumačenje mora se temeljiti na provjeri, kontekstu i pravu svih prozvanih na odgovor. Javnost ima interes znati kako funkcioniraju sustavi koji omogućuju skrivanje novca, dok pojedinačne optužbe moraju biti potkrijepljene provjerljivim dokazima.

Izvor i novinarska metodologija

Glavni izvor za ovaj sažetak je istraga Azerbaijani Laundromat koju je 2017. objavio Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP), u suradnji s partnerskim novinarima i medijima. OCCRP je svoje nalaze temeljio na procurjelim bankovnim zapisima, javnim registrima, sudskim dokumentima, intervjuima i odgovorima institucija i osoba navedenih u izvještajima.

Ovaj tekst sažima javno objavljene nalaze i ne predstavlja tvrdnju da je svaka osoba ili organizacija spomenuta u dokumentima počinila kazneno djelo. Za razumijevanje pojedinačnih slučajeva potrebno je proučiti izvorne OCCRP-jeve objave, prateće dokumente i kasnije službene odluke nadležnih tijela.

Napomena uredništva: Ovaj pregled sažima javno poznato istraživanje i upućuje na izvorno novinarsko djelo. Ne iznosi nove optužbe.